Od baba prave djevojke
Posljednjih godina u Sonti se često može vidjeti mala građevinska ekipa kako nešto posluje na i oko starijih kuća i drugih objekata. Tako su angažirani i na poslu eliminacije velike vlage u zidovima jedne kuće u susjedstvu autora ovoga teksta. Riječ je o kući od zemljanog naboja, kakvih je u Sonti još zamjetan broj. Mnoge od njih su renovirane, ali osnovni problem, izolacija zidova od vlage, nije riješen.
Većina je gradila nabijače
Sonta je oduvijek bila selo siromašnih sitnih paora i nadničara.
Najbrojnije, kako u selu, tako i na salašima širom povelikog seoskog atara, bile su mnogočlane obitelji kojima je osnovni problem bio stanovanje i prehrana, odnosno biološki opstanak. Rijetki su bili u stanju graditi kuće od tvrdih materijala, tek poneki od imućnijih paora, ili Švabe, poglavito zemljoposjednici i trgovci. Šokačka sirotinja, kad bi došla u poziciju stvaranja vlastitoga doma, morala se zadovoljiti nevelikim kućama od nabijene zemlje. Materijala za takvu gradnju bilo je na svakom koraku, a što je za njih bilo najbitnije, bio je i besplatan. Ni majstori nisu bili skupi. Trebalo je platiti samo jednoga koji je imao potrebitu opremu i vodio posao, ostali su dolazili raditi na mobu. Nije bilo problema ni oko plaćanja toga jednoga majstora. Ukoliko gazda nije imao novaca, postojala je mogućnost dogovora za plaćanje u naturi, bilo u žitu, kukuruzu, stoci, a često bi se dogovorilo i da se majstoru urađeno odradi na neki drugi način. U Sonti su kuće na ovaj način građene do konca šezdesetih godina XX. stoljeća, kad je zakonom propisana gradnja kuća od tvrdih materijala. Ukoliko bi gazda uspio od svoje sirotinje odvojiti nešto sredstava za kupovinu bar manjeg broja opeka, buduća kuća bi se gradila na zdravim, tvrdim temeljima. No, rijetki su sebi uspijevali priuštiti kupovinu opeke, pa su se i temelji nabijali od zemlje. Tako urađene kuće, pokrivene trskom, imale su idealnu termoizolaciju, ali i jednu ogromnu manu. Kako je u Sonti i okolici evidentno djelovanje podzemnih voda, zbog nemogućnosti izrade tvrdih temelja i nedostatka kvalitetne hidroizolacije, svega nekoliko godina nakon gradnje moglo se uočiti, a i osjetiti prisustvo vlage u zidovima tako građenih kuća. Mnoge od kuća nabijača vremenom su renovirane, no, osnovni problem, vlaga u zidovima, evidentan je i danas.
Hidroizolacija je danas sve prisutnija
Kako u svim oblastima tehnologija napreduje, tako je i u građevinarstvu pronađen način eliminacije vlage iz zidova, nastale zbog nedostatka odgovarajućih temelja i hidroizolacije. Upravo strojno prosijecanje zidova i hidroizolacija vlažnih kuća i jeste jedini način da se reši ovaj problem.
»Vlaga u zidovima, ili kapilarna vlaga, najčešći je uzrok propadanja starih kuća i objekata, osobito ukoliko su u pitanju nabijače. Iz iskustva znam da većina njih ima i temelje od nabijene zemlje, bez ikakve izolacije, pa se u mnogima do danas vlaga popela do stropa. Isti problem javlja se i u kućama novije gradnje od čvrstog materijala. Iako su stare tek tridesetak godina, zbog lošijih izolacijskih materijala koji su tada rabljeni, zidovi su im već puni vlage. Taj problem uspješno otklanjamo, a posla je sve više, što mi govori da su ponovno došla vremena kad je sve više sirotinje, koja nema sredstava drugačije riješiti stambeno pitanje. No, ima to i svoju dobru stranu. Ukoliko biste me pitali gdje bih radije živio, propisno renoviranoj kući stare gradnje uvijek bih dao prednost u odnosu na novogradnju.«, kaže Benić.
»Pored osnovnog posla, poduzimamo i sve adapterske radove. Ljudi koji nas angažiraju često ne razmišljaju o ostalim segmentima, prioritet im je riješiti se vlage. Na temelju velikog iskustva ponekad im predložimo i male izmjene u rasporedu vrata ili prozora, ili u položaju dimnjaka s odvodnim kanalom, koje im kasnije donesu i znatne uštede u grijanju. Klijenti su tada prezadovoljni, a ja bih na osnovu bogatoga iskustva slobodno ustvrdio da jedan zadovoljni klijent dovede trojicu novih«, dodaje Antun.
Najveća vrijednost djelatnosti Benićevih je potpuno vjerno arhitektonsko očuvanje starih objekata. »Suštinski ništa ne mijenjamo. Uz pomoć naših strojeva na visini za koju procijenimo da je optimalna prosijecamo zidove, a u te šupljine ubacujemo kajle od specijalne mase, koje kasnije ne dopuštaju prodor vlage iz temelja u zidove. Vlaga koja se u zidove uvukla ranije brzo se isuši i dalja obrada zidova pitanje je želja vlasnika. Na ovaj način izgled i sastav starih objekata ni malo se ne narušava, time ni arhitektonska ni tradicijska vrijednost. Da ne kažem: od babe pravimo djevojku, djedu na ponos«, uz smijeh završava priču Zlatko Benić.